Napokon sam kolko tolko zadovoljan dizajnom...evo sad se vide i slova, i komentari i sve osatlo...
Malo me jebe komp, spor je pun kufer.
Al ne dam se ja tako lako isprovocirat....
Dakle...
Ove dane uživam, ful mi je lijepo.
Zaljubljen sam i ponovno imam one leptiriće u želucu.
Wow!
Upravo sam skužio da do kraja faxa još samo mjesec dana.....da,da,da..
Što bi značilo da bi bilo ful ok da dam zadnji jebeni ispit, po mogućnosti u roku,
te da počnem učit za prijemni za farmaciju, bar malo ponavljat kemijeske jednadžbe i račun...
i botaniku, treba znat sve o biljkama, od latinskog naziva do kolko listova ima koja vrtsa...
To me ljuti.
Al neka, isplati se potrudit.
Ljudi moji....ovaj net je tolko spor....mogao sam se okupat već dok se ova stranica učitava....
You are one of God's mistakes.
You crying, tragic waste of skin.
I'm well aware of how it aches.
And you still won't let me in.
Now I'm breaking down your door,
to try and save your swollen face.
Though I don't like you anymore
you lying, trying waste of space.
Before our innocence was lost
you were always one of those blessed with lucky 7s,
and the voice that made me cry.
My oh my.
You were mother nature's son.
Someone to whom I could relate.
You're needle and your damage done,
remains a sordid twist of fate,
now I'm trying to wake you up,
to pull you from the liquid sky.
Cause if I don't we'll both end up with just your song to say goodbye.
My oh my. A song to say goodbye,
A song to say goodbye,
A song to say,
Before our innocence was lost you were always one of those blessed with lucky 7's,
and a voice that made me cry.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
It's a song to say goodbye.
Evo, nemam baš inspiracije, pa da ne seruckam gluposti,
uživajte uz Placebo i Song to say goodbye....
možda je i simboličan post jer se dvoumim ...ugasiti ovaj blog, i otvoriti novi, ili jednostavno pisati onda kad osjetim potrebu...
Vidjet ćemo...
POZDRAV LJUDI,
ostajte zdravo, učite, polažite ispite, učite za prijemne...i bla !
Danas sam krenuo sa Šunkom na fax.
Sve je bilo ok, jest da je bila malo usporena, al išlo joj je dobro.
Sjeli smo na kratko na kavu.
Krenuli smo na fax.
Prvih 10 min na predavanju je bilo sve ok.
Odjednom joj je postajalo sve gore i gore.
Ulovio me strah, neka panika.
Izašli smo malo na zrak.
To mi je bilo nešto najteže.Imao sam filing ko da mi sestra nestaje nekako...
Sestra, Šunka, ona mi je kao sestra , znamo se već ful dugo, išli smo zajedno u osnovnu, srednju, pa sad i fax.
Koma.
Ona je doslovno spavala na meni i hodala.
Gušila se , teško je disala.
Srce joj je kucala ful brzo.
Mislim da sam ja bio u gorem stanju od nje.
Tako me bilo strah, ma koma osjećaj.
Vratili smo se u predavaonicu.
Ona je legla i mrmljala nešto, tj,. buncala o tome kako mora ić na vježbe....
Nije mi htjela dat broj od starog da ga zovem da dođe po nju...
Na kraju je samo pružila mobitel.
Stari je došao po nju....
Sada je doma i leži, mora odmarati...
Doktor kaže da je to najvjerojatnije od NORMABELA , tableta koje mora pit da joj se napad ne ponovi...
A jadnica, ful mi ju je žao...
I LEONE, tko god da ovo čitao, ovo nije nikakva intimna stvar, mislim je na neki način.
Ovo sve pišem jer je Sunčica u nemogućnosti pisat, ne može čak ni na mobitel razgovarat kolko je slaba...
Ne pišem ništa loše, samo javljam kakvo je njeno stanje da se ljudi ne brinu....
I nemojte je zvat prečesto na mobitel jer stvarno ne može razgovarat.
Danas sam se bez veze dizao tako rano i išao na vježbe iz Analitičke.
Zapravo, morao sam stajat 3 sata u labosu na nogama, a od posla niti P.
Stvar je u tome kaj je na našem faxu tolko grupacija da je sve presmiješno.
Nitko ti nikaj ne javi, ne kaže ak ima neki test il slično.
Tako i danas ja nisam saznao da nam treba druga knjiga za vježbe i lik mi rekao da mogu slobodno stajat, a vježbu nadoknadit idući put...
HURAAAAAAAAAA!!!! Baš super jebote!
I mislim da ću prestat pisat blog ili u najgorem slučaju promijenit adresu
jer ja volim pisat svašta ovdje....
A pošto neki ljudi samo tako dijele adresu mog bloga, svima i svakome, onda se nađu uvrijeđeni kad im netko nešto skomentira...
A to mi se fakat ne da slušat.
Prvenstveno blog pišem da si olakšam dušu i podijelim s vama svoje probleme...
Drago mi je kad vidim da neki od vas imaju razumijevanja i shvaćaju kaj me muči.....
A radi reklamiranja il pokazivanja fotki nekom trećem, pa mi poslije sole pamet....
Ne, to ne bu išlo...
Stoga il se gasim, il mijenjam Adresu...
I VELIKI POZDRAV ZELENOJ....
Ne ljuti se kaj sam te maknuo iz linkova, stavio sam ljude koje znam i koje čitam duže....
al vratit ću i tebe, moram malo sredit dizajn i povećat kapacitet tih linkova...
kao što sam napomenuo, namjeravao sam sredit stanje na faxu.
To mi je i uspjelo...
Sredio sam većinu ispita, još mi samo ostaje opća i anorganska kemija.
Ovaj tjedan mi je bio naporan.
hrpa kolokvija i ispitivanja, tako da sam strgan.
Posvetit ću današnji dan sebi i spavanju.
Bačva se i dalje ljuti, ne javlja se.
Poslao sam joj mail koji joj navodi 500 razloga da se ne ubije,....pa ćemo vidjet.
Ispriičavam se ako nekog nisam skomentirao, stavio u linkove il slično, al stvarno je strka.
Pozdrav
UPDATE:
Danas Šunka nije bila na faxu.
Čekao sam je na kolokviju iz Analitičke, kad mi počne zvonit mob.
Šunkina stara....
"Martine, Sunčica neće doć na kolokvij ni na fax.U bolnici je!"
Ja izvan sebe, šokiran, želim znat kaj joj je...
"Tuširala se jutros, i dok se tuširala dobila je epileptični napad, pala iz kade i udarila glavom u veš mašinu....Tako da je završila u bolnici...!"
Jadnica, stvarno mi ju je žao....
Ima čvorgetinu na glavi...
Da je malo oraspoložim, sad smo se na kratko vidjeli pa smo se zajebavali da joj je čvoruga veća od sise....
LOL.
Pozdravlja vas sve i valjda će napisat neki post skoro jer ne smije gledat u monitor da se to ne ponovi...
